Bilo je dosta zime, malo pomalo dolazidu lipa vrimena i počimaju gušti prolitnjega i litnjega lagodnega života u Dalmaciji…
…a ja ču uskoro kod nas doma počet pripremat verduru, sređivat đardin,…
…najglavnije je uređivanjeanje litnje kužine sve če to bit u slijedeči misec dana a nakon tega oblačimo kratke gače, majice i litnje španjčere.
Gušti mogu počet.
Vrime je da se poleti do Niskozemske, vaja nan vidit dicu i unuka, pročakulat sa starin prijatejima i napravit đirade po kultnin mistima Amsterdama…grad sa najležernijin načinon života na svitu, di je sloboda kakve nidi nima ali i puno odgovornosti prima životu …grad kulture i svjetski poznati muzeja, galerija i teatra…samo oni koji nikad u njemu nisu živili ga mogu kritizirat a svi ostali turisti poslovnjaci avanturisti su puni pohvale sa ton fibron i tempom života…uostalome nama je taman po miri…u Amsterdamu je šušur po cilu godinu a najboje vrime je lito onda je pravi gušt bit dil tega svita…ako van se putuje onda se u Amsterdamu more za veliku i malu lovu krasno provest i guštat…eto mi gremo na put…tot ziens…
Samo nek prođe ožujak onda če kod nas počet pripreme za otvarenje litnje kužine…život nan je ipak puno kvalitetniji ka se vanka kuva i jide…to kod nas traje od početka travnja pa do kraja listopada…a koji put se i produži koju šetimanu.
Ali nima van tu velikoga priseravanja sve gre pijanisimo sa malo domače verdure artičoki biži i boba…a divje zeje je obavezno… vina je napritek ji se puno ribe a malo masnega mesa…eto da se izdržat…
A kad počme vrime od litnji verdura onda je to prava fešta od spize…
Evo san u arhivi naša nikoliko fotki Trogira, Zadra, Dalmatinske Zagore, Šibenika, Kaštela, Splita…sva lipota se krije u tin fotkama tu se vidi arhitektura naši mista i sela koju mi ponekad i ne primječujemo…budimo mudri i čuvajmo i za generacije koje dolazidu i nakon nas…evo van fotke pa guštajte…
Priznajen,… ne mogu odolit a da jopet ne napišen par rići o Kaštelima, svitu moj kod mene su ipak veliki sentimenti naspram Kaštelima naime krajen 60ti godina san lavurava u otelima Palace – u i Resnik – u a i moju Dragu san tamo 71e godine upozna i eto još smo uvik zajedno…a Ona nebi minjala Kaštela za nijedno misto u Dalmaciji, a nota bene je furešta…
Ne samo da su nan Kaštela pri srcu vengo ovod i živimo a jemamo u posjedu i bokun Kaštelanske povjesti, naša kemena kućica u Mašogradu…koliko god je zanji godina ovod u Kaštelima bija urbocid ipak nan to nije bija razlog da ne počmemo sređivat našu kamenu kuću…eto naša malenkost če dat obol sačuvanju pučke arhitekture…
Ali možda je kod nas nika druga fibra i gledamo sa drugovačijin očalina vengo drugi…jednostavnost života i tinbar 60ti godin nan je po guštu a siguran san i mnogima u svitu…ovaka jednostavnost života između dva dinamična grada je rijetkost…a to je ono…eto, zato su za nas Kaštela…Perla…
Ne more se reč da sve znamo o spizi i zdraveme životu ali ipak pokušavamo Ona i ja da nan život bude harmoničan i obogačen sa svakodnevnin šetnjama po brdima, zdravon ishranom i umjereno sa alkoholom…nakon ča smo pristali lavuravat i ka smo oboje bili na granici stresa ovaki današnji način života nan je donija spokoj i jednu novu umjerenu dinamiku živjenja…koliko čemo u teme uspit to čemo vidit samo znama da se tribamo borit konta pretjeranoga konzumerizma, umjetnega cukra, pesticida, medikamenata i ostalih trovača našeg tila…nemoguče je sve izbječ ali je moguče barenko jednin dilon držat režiju života u svojin rukama…nemojte me ozbijno svatit i ne osječajte grižnju savjesti,…ma ja san van ovo napisa tek toliko za se…a vi , vi radite kako očete…
balancana 